Kraj
jeseni i početak zime. Kod mene kao i uvek, pripreme i velika isčekivanja u
plovkarenju klena. Normalne uslove za ribolov sam imao tek sredinom novembra,
ali samo u pogledu vremenskih prilika. Iako vodostaji nisu bili idealni,
upecalo se ponešto. Tek početkom decembra je počelo ozbiljnije da zahlađuje.
Svakodnevni mrazevi, idealan vodostaj i boja vode... reko' to je to – samo
treba izaći na vodu.
Od
svih dotadašnjih izlazaka na vodu, najviše bih voleo da izdvojim i opišem onaj
od trinaestog decembra, koji je bio fenomenalan i prevazišao moja očekivanja.
Jutro
je, uprkos tome što je bilo sunčano, bilo veoma hladno. Na vodu sam krenuo oko
deset sati, a već desetak minuta kasnije sam stigao na jednu od svojih
uobičajenih pozicija. Raspakovao sam se, namamčio udicu (svinjskom slezenom,
kao i uvek). No pre nego sam zabacio, morao sam da ugrejem ruke, koje su se
skoro pretvorile u ledenice. Zabacim i nakon par vožnji plovka, zakačim finog
klena koji ubrzo i spada. Fin način da započneš ribolov, pomislim. Pošto se
kasnije ništa nije javilo, preselio sam se u jedan dublji vir koji je uprkos
svom finom izgledu, bio kao počišćen.
Klena zimi na malim vodotocima nije teško locirati
Nastavih
dalje uz obalu i pregazim na drugu stranu u jednom plićaku. Upućujem se u jedan
zimovnik koji poznajem od ranijih godina. Silazim niz zaraslu obalu, mamčim
udicu, prilagođavam dubinu donjem sloju vode i u tri zabačaja sam imao spadanja
dva lepa klena. Već u narednom sam konačno zakačio ribu. Kako pravilo nalaže,
posle jednog ili dva klena, ide se dalje. Ali sledeće mesto koje sam posetio će
suprotno dokazati.
Prolazim
dalje i usput primećujem uz drugu obalu lepu dubinu, na koji inače i nisam
mnogo obraćao pažnju. Nekako se smestim na strmu obalu, polomim jednu granu
drveta koja mi je smetala i ukopam se da ne padnem u vodu. Od oka ocenjujem dubinu i bacam u mali
zavlačak pri drugoj obali. Nedugo zatim, krupniji klen potapa plovak i tu
počinje borba. Bilo je pravo uživanje imati ovako divlju ribu zakačenu na
trometarski bolonjez. Imao sam malo problema sa prihvatanjem ribe, jer nisam
ponio meredov, a koristim predvez debljine 0,14mm. Eh, ne samo jedne ribe, već
devet komada. Da, devet komada na jednom mestu. Toliko je trajao taj cug. Sva
riba je bila natprosečna za reku ove veličine.
Riba je oko jedan sat počela
slabije da uzima, tada sam otprilike i ja odlučio da prekinem sa ribolovom. Em
je teška čuvarka a ja na biciklu, em sam se smrzao, jer je ovaj dio toka reke
zaklonjen brdom i u ovom periodu tu sunce ne dopire. Bilo je dva stepena, a
meni se činilo kao da je minus pet.
Konačno
kasnije stigoh kući, promzao, prljav, ali ipak zadovoljan jer sam izašao na
vodu po ovom zubatom suncu i lošem vremenu.
Kao i većina ribolovaca, svoje prve ribolovačke korake sam
načinio pecajući babušku na plovak sa ocem po starim tokovima Vrbasa. Mnogi
ribolovci su na svom prvom pecanju se zaljubili se u ovaj, takoreći sport. Ja
isprva nisam. Pecanje sam zavoleo tek kasnije. Pre više godina moj stric i moj
djed su me vodili na rečicu koja protiče nedaleko od naše kuće da lovimo
klenove na plovak. Kad sam ulovio prvih par komada odmah sam se zaljubio u
ribolov.
Klen (Leuciscus cephalus) je riba koja najčešće naseljava rečne tokove, a ima ga
i u čistijim planinskim jezerima. Telo mu je najčešće vretenastog oblika. Maksimalna težina
mu je do oko 4 kg, a dužina 80 cm. Klen je jedna od riba naših prostora koja se može
loviti na veliki broj mamaca, od živih i prirodnih pa sve do veštačkih. Zajedno sa bucovom jedini je predstavnik
grabljivica iz roda cirpinida.
Zimsko doba je najidealnije za plovkarenje skobalja, ali ja
se više posvećujem klenu, jer mi je mnogo atraktivniji za ribolov od skobalja.
Pre svega zato što za klena treba mnogo upornosti i pešačenja. Klen se u ovo
doba godine lovi onda kada je mraz i hladno vreme. SAVET: U ovakvim uslovima se
oko provodnika štapa skuplja voda sa najlona koja se smrzava i tada onemogućava
zabacivanje. Ja taj problem rešavam tako što u ribolov ponesem parče slanine ili
bilo kakve masti i pre pecanja namastim provodnike da se ne bi skupljala voda.
PRIBOR I SISTEM: Za ribolov koristim teleskop Allroundangel
od 2,8 m i težine bacanja 40-90 grama. Ovakav štap je idealan za manje vodotoke
jer je lako sklopiv, možemo zabaciti na sve pozicije i dužina je odlična ako na
obalama raste drveće. Ako nije kao navedeno, onda bi najidealnije bilo
koristiti bolonjez od četiri metra. Koristim lak i jednostavan sistem: plovci
od 2 do 4 grama, osovni najlon 0,20 mm, predvez 0,16 mm i udica Gamakatsu
veličine 10 (mada su poželjne i veće). Sistem otežavam od tri četvrtine nosivosti
plovka (ostatak će odraditi mamac).Bitna stvar u lovu klena na plovak je da
predvez bude dugačak minimalno 40 cm, tako da mamac propada duže i tako ga
klen bolje uoči. Ako ga i ne uoči dok propada, zbog dužeg predveza mamac će da
se leluja u vodi i u međuvremenu će ga klen primetiti. Optimalna težina plovka
zavisi od svake pozicije, no po mom mišljenju onaj od dva grama je
najuniverzalniji. Plovak od tri grama sam takođe koristio bez problema, ali
dvogramac ima više prednosti, dok sam plovak od četiri grama najmanje koristio
i to samo na mestima sa dubljim i bržim tokom.
Da bi ribolovac imao uspešne izlaske, mora da poznaje terene
na kojima peca. Klenovi se u ovom period drže dna i nalaze se u jatu. Sitnije
jedinke, do 200 grama, se nalaze u brojnim jatima uz samu obalu gde je voda
duboka i mirna. Jedinke klena oko pola kilograma i preko se grupišu u mnogo
manja jata i najčešće sam ih pecao na mestima gde se spajaju spora i brza voda
sa granjem u vodi. Komadi od kile i više se najčešće kreću sami i ređe se love.
Na reci gde ja pecam prosečana lovnost klena je 200 grama u svako doba godine.
Krupnijih primeraka se prilikom svakog ribolova ulovi bar dva, dok su klenovi
kilaši i naviše prava retkost, ali se leti ponekad vide kako se sunčaju na
površini vode.
Sezonu lova klena sam otvorio početkom novembra, iako
vremenske prilike nisu bile nimalo idealne za to. Temperatura je tog dana bila
preko 10 stepeni. Uprkos tome sam ulovio šest sitnih i jednoh lepog klena.
Naznaka da još nije vreme za tu ribu, osim temperature i sitne ribe je bila i
činjenica da su mamce namenjene klenu uzimale čak i pliske i belice, šta je
značilo da se bela riba još nije povukla u zimovnik. Pošto je situacija bila
takva kakva je, odlučio sam da sačekam pogodne uslove. Tek početkom decembra je
temperatura padala ispod nule i odlučio sam da tada ozbiljnije krenem na klena.
Vreme je bilo oblačno, hladno i maglovito u svakom izlasku, ali nije svaki
izlazak bio izdašan. Na manjim vodotocima može da dođe do takozvanog
“nestajanja zimovnika” kada posle većeg vodostaja reka nanese naplavina i na
mestu koje je bilo duboko može da bude nanos šljunka ili peska. Ili čak
obrnuto, da tamo gde je bila obala bude tok reke. U tim slučajevima treba “poći
za ribom” jer traže sebi novi zimovnik. Pošto klen nije riba za koju se
prilikom pecanja na malim rekama može “fiksirati na jedno mesto”, potrebno je da opremu svedemo
na minimum. Najosnovniji pribor za ribolov klena treba da bude štap u jednoj,
čuvarka u drugoj ruci, mamci u džepu i jedna torba u koju će stati sav sitni
pribor (plovci, udice, najloni, olovo, virble i obavezno jedna čakija ili manji
nož). Meni je kao idealno rešenje za to poslužila stara torba od fotoaparata
koja se kači preko ramena i ne smeta pri ribolovu.
Malo znanja + malo sreće = dobar ulov
Klena sam ove sezone pronašao na mestima na kojima sam i
predvideo da će ih biti. Dublji i sporiji tok kome se ne vidi dno je idealno
mesto za jata klena koja krstare dnom. Još idealnije bi bilo ako bu u blizini
pod vodom bilo neko stablo ili granje, ili čak obala u koju udara matica. Na
ovakim pozicijama je ulov zagarantovan, a uz malo sreće i malo znanja moguće je
da ćemo uloviti i kakvog krupnog klena koji će nas svojom borbom napuniti
adrenalinom. Siguran znak da je na udici klen je lagano potapanje plovka uz
prethodno kratko titranje. Ako primetite da plovak titra, u narednim momentima očekujte ribu na štapu jer klen retko kad odustaje od mamca. Kao što sam napisao, klen nije riba kod koje možemo
uloviti više komada na jedom mestu. Ovo pravilo pogotovo važi za veće klenove
koji će se posle dva (maksimalno tri) ulovljena rasplašiti (u ovom period mi se
dešavalo i više komada na jednoj poziciji). U praksi se pokazala i činjenica da
što je hladnije vreme, ribe su veće. Iz ličnih zapažanja mogu reći da je
najidealnija temperatura za ribolov klena dva stepena. Ono šta bih najviše
naglasio jeste da prečešljamo svaki, pa i naizgled najmanji vir. Verujte,
iznenadili bi ste se kad bi ste znali kolikih klenova ima u plitkim mestima.
Neprevaziđen zimski mamac
MAMCI: Mamci na koji već duži niz godina lovim klena u ovom
periodu i koji nikad nisu podbacili (osim u danima kad riba ne radi) su
životinjske iznutrice. Konkretno, ja najčešće koristim svinjsku slezenu koji
sirovu izrežem na kockice. Ulovi nisu izostali ni na pileće džigerice, pileća crevca i
slično, no ja preporučujem slezenu jer je “mesnatija” tj. žilavija od ostalih
mamaca ovog porekla. Takođe dobri mamci koje ja ne koristim su veći snop glisti
i crvi iz trulih panjeva.
Tokom prave zimske sezone klena sam čak imao ulove plotice
na mamce namenjene klenu, šta mi se nikad nije dešavalo do sada. Početak ove
sezone je obećavao puno, za razliku od prošlogodišnje koja je zbog tople zime
bila potpuno očajna. I u narednim izlascima se nadam dobrim ulovima pa čak i
nekim ličnim rekordima. I na kraju podsetnik za sve kolege ribolovce da je
dnevna dozvoljena količina klena deset komada, a minimalna mera dvadeset
centimetara.
Svi su mamci mamci. Samo je kukuruz supermamac. Ovo šta
pišem nije ništa novo i svaki iole iskusniji ribolovac će vam to potvrditi.
Kukuruz nazivam supermamac jer je za razliku od većine mamamca koje koristimo univerzalan.
Možemo ga koristiti kao sirovog ili kuvanog prilikom lova šarana i amura, ili
kukuruz šećerac koji je odličan mamac za mnoge vrste riba, pa čak i kao primamu
u vidu TTX-a, prekrupe ili zrna. Još jedna široko rasprostranjena varijanta je
upotreba mladog kukuruza (zelenjka) koji se takođe može koristiti sirov ili
kuvan. Prednost sirovog zelenjka je tome što prilikom ribolova ispušta mleč iz
sebe i time je privlačniji ribi, no pošto kukuruz kod mene još nije sazreo
moraću pecati sa prošlogodišnjim kojeg prvo skuvam.
PRIBOR: Koristim teleskopski štap Allroundangel 2,8 m težine
bacanja 40-90 grama ukomponovan sa mašinicom Crane Sports Pro Fishing Reel.
SISTEM: Najlon Samurai 0,20 mm, plovak od balze nosivosti
2,7 grama, udica Gamakatsu 10 i jedna olovna kuglica od 0,5 grama za otežanje
koja je što više približena plovku.
Na željenu poziciju sam došao posle podne. Rasklopio sam
štap i na udicu okačio jedno zrno kuvanog zelenjka. Počeo sam odmah da tražim
ribu na mestima na kojima je inače pecam na voće – u sporoj i dubokoj vodi.
Posle pola minute od zabačaja već sam na udici imao lepog klena koji je pušten
odmah nakon slikanja. Posle ovog ''glavonje'' imao sam seriju sitnih klenova i
onda se ništa nije dešavalo, šta je bio znak da treba menjati poziciju, jer su
klenovi veoma plašljive ribe.
Mesta na kojima treba tražiti ribu
Na poziciji malo nizvnodno je bilo puno granja uz suprotnu
obalu i nešto brža voda pa sam nastojao zabacim u tišak koji je bio odmah uz
granje. Nakon par zabačaja plovak je par puta zatitrao i odmah posle toga
potonuo – znak da je na udici dobar komad. Odmah je krenuo u svoju jazbinu među
granje, ali sam ga odmah zaustavio u toj nameri i nakon dvadesetak sekundi se
našao na suvom gde je oslobođen udice i vraćen u vodu.
Nedugo nakon toga sam ulovio i par sitnih komada, kao i na
prethodnom mestu. Nadao sam se da ću uloviti i druge vrste ciprinida (bodorke,
crvenperke i druge). Posle par promenjenih mesta sam odlučio da se spakujem i
da krenem kući. Riba je lepo radila uprkos tome što je dan pre padala jaka
kiša. Ostvario sam ulov od dvadesetak klenova koji se vraćani neposredno nakon
ulova. Ostatak kukuruza sam bacio u vodu da privučem ribu za sledeći put.
Prilikom ciljanog ribolova klena na bele dudove imao sam problema sa spadanjem istih ili prilikom udara od vodu ili kad ga riba "kljuca". Da bih rešio taj problem morao sam da se snalazim kako znam i umem i tako sam se dosetio da kačim dudove za njihovu peteljku (Slika 1) jer je mnogo izdržljivija od ostalih delova voćke. Nazvao sam ovo "šaranski način" jer me ovo asocira na sistem za šarana - dlaka i bojli.
Slika 1. - Sistem koji se pokazao veoma uspešnim
Za ribolov na ovaj način koristi se klasičan plovkaroški sistem - plovak od 2 grama, jedna olovna kugla za otežanje i udica malo veća nego za belu ribu. Najviše sam zabacivao na mesta gde voda kruži ili gde sporo teče uz povremeno kočenje plovka. Dubina na kojoj sam pecao je zavisila od mesta do mesta, ali najbolji rezultati su bili na mestima koja nisu mnogo duboka kojima se ne vidi dno. Na ovaj način sam čak imao i ulova bodorki.
Jedan od "glavonja koji nije odoleo belom dudu.
Iznenađenje - bodorka
Pri ovakvom ribolovu pozicije nad kojima ima drveće na kojem raste slično voće se nisu dobro pokazale jer se ne hrani samo klen voćem, nego i svakakva sitna riba koja "leti" da pojede sve što padne u vodu, pa će klen teško doći na red od njih.