Jesenje potočne štuke

Rječica na kojoj inače pecam je duga oko trideset kilometara i na prvi pogled je tipična mala rijeka na kojoj se peca klen, šta i jeste tako. Međutim, pored klena koji je ovdje najzastupljenija riba i najčešće se ciljano lovi, u samom donjem toku boravi i izvjesna populacija štuke. Nije nešto naročito bogato štukom, ali dovoljno da se može ciljano pecati. Štuku sam ovdje pecao povremeno prethodnih godina, ali ove godine odnosno jeseni sam ih upecao više nego svih prethodnih sezona zajedno. Da li je ona doživjela ekspanziju ili sam ja imao ozbiljniji pristup, to će ostati misterija.

GDJE?

Prvi teren

Na ovoj rječici postoje dvije vrste terena na kojima se može pecati štuka. Jedan je teren sa dubokim virovima, nepristupačnom obalom i potopljenim panjevima i granama. Tipično klenaroški. U ovom dijelu štuke ima maltene ispod svake grane u svakom plićaku. Ali po nekom nepisanom pravilu, dublje mjesto daje veće ribe, što se i pokazalo u toku sezone.  Najbolja i najizdašnija mjesta su na naglim prelazima dubina pod samom obalom.

Drugi teren

Drugi teren je čista suprotnost od prvog, a nalaze se samo koji kilometar udaljeni jedan od drugog. Obale su utvđene kamenom i nema ni jednog jedinog drveta. Priobalni pojas u vodi s godinama sve više i više obrasta u vodenu vegetaciju, a na nekim mjestima se pojavio i rogoz. Ovo više daje dojam da se radi o nekom ravničarskom kanalu. Za razliku od prvog terena gdje štuka vreba iza grana i panjeva, ovdje se štuka nalazi u samoj travi. Najbolje se peca u rupama u travi pri samoj obali i prazninama između pojaseva trave koji znaju biti i na sredini.

KADA?

Dobri uslovi za ribolov su preduslov dobrim ulovima. Tako su i meteorološki uslovi jedan od bitnih faktora u lovu štuke. U doba velikih vrućina mahom se javlja sitna štuka, mada nisam ju često ni pecao ciljano. Period kada sam najintenzivnije pecao štuku ove jeseni je od kad je temperatura pala za desetak stepeni, znači od kalendarskog početka jeseni pa sve do kraja oktobra. Nije bilo ni prehladno ni pretoplo.

U periodima sunčanog vremena štuka se javlja od jutra do podneva i pred mrak. Najudarniji termini su kada vlada jutarnja magla. Kada je vrijeme oblačno štuka se sporadično lovi tokom čitavog dana.

Vodostaj i bistrina vode su bili ključne uloge u uspješnom ribolovu ove sezone. Za razliku od ljeta kada je kiša padala skoro svaki treći dan, ova jesen je bila izrazito sušna i vodostaji su bili najniži u toku čitave godine, što mi je i nekako išlo na ruku. Štuka po mojim zapažanjima ne podnosi promjene vodostaja, pogotovo ne nagle, a ova sušna jesen je uveliko pomogla u tome.

Štuka upecana na kašiku ručne izrade

Na bistrinu vode bi trebalo staviti poseban akcenat. Ono šta se svake godine dešava na ovoj rječici je da se u jesen voda izgubi boju. Od smeđkaste, blago zamuljenje poprimi tamnu providnu boju. Na jedan metar dubine sve je vidljivo na dnu. Ovo se dešava samo u periodu jeseni, a sa ozbiljnim zahlađenjem i mrazevima voda poprima blagu modrozelenu boju. Iako u ovome periodu nije bilo kiše, na rječici su izvođeni radovi, što je zamućivalo vodu i štuka se u tim danima slabo reagovala na ponuđene mamce.

U maglovitim jutrima su bile naročito aktivne

PRIBOR? MAMCI?

Ok, mislim da pribor u mom slučaju i nije toliko bitan. Zbog veličine vodotoka štuku bih mogao pecati i ultra-lajt tehnikom, mada nisam htio zbog nekih stvari. Odlučio sam se za svoj Haibo Osprey Gold t.b. 10-45 grama, dužine 210 cm.  Sasvim dovoljno za ovako malu rijeku i štuke koje u njoj borave. Između mašinica sam se dvoumio da li uzeti Okuma Pulzar PZ 30-a ili Okuma Ceymar C-30. Odluka je ipak pala na Pulzar. U početku sam koristio neki nepoznati najlon promjera 0,20mm pa sam kasnije prešao na Mikado Tsubame Fluo od 0,22mm. Iskreno da kažem sa ovakvim priborom definitivno ne bih išao na neke ozbiljne vode sa ozbiljnim ribama.

Kad neće leptir hoće silikon

Ako neko do sada nije shvatio, sve šta sam napisao tiče se varaličarenja štuke. Štuka je u mom kraju riba koja se najviše lovi varaličarenjem, a varalice koje su u najmasovnijoj upotrebi su leptiri.  Najviše štuke ove jeseni sam uprao dobijao na njih. Najbolje su mi se pokazali Mepps Aglia veličine 4 (zlatni), a ponekad i 3. Jedan jako jeftin, a izuzetno lovan leptir koji sam koristio je Robinson Gepard u veličini 2 i 3. Ova kopija Lusoxa mi je u više navrata donijela lijepe ribe, a nevjerovatno je jeftin. Originalno dolazi sa olovnom glavom za dalje zabačaje i veće dubine, međutim ja sam ovu olovnu glavu skinuo (može da se vrati opet) jer je kod mene obrnuta situacija. Na ovoj varalici postoji i crvena kićanka što je u nekim situacijama znalo biti presudno.

Od ostalog arsenala sam još bacao i kašike. Najlovnija kašika mi je bila jedna napravljena od drške viljuške (opisano u prethodnom tekstu). Načini vođenja leptira i kašika su u neku ruku veoma biti na ovako malom vodotoku. U suštini najbitnije je što duže voditi varalicu u zoni u kojoj štuka lovi. Kako to izvesti? Zabačaj nizvodno i što sporije vođenje varalice bez dodirivanja dna rijeke.  Prvo varalicama pretražujem priobalne zone, pa tek onda ostala mjesta. Štuke se ovdje ponekad ponašaju kao klenovi. U prvim zabačajima su najveće šanse za ulov, a kada ulovimo jednu nakon nje više se neće nijedna javiti. Ali nije pravilo.

Nezvani gost

Međutim, bilo je dana kada štuka apsolutno nije reagovala ni na leptir ni kašiku. Tada je silikon stupao na scenu. Mahom sam koristio bijele šedove od 6-7 cm koje sam imao od prije, sa otprilike pet grama otežanja.  Laganim kvrckanjem po dnu sam dobijao lijepe ribe u dubinama i oko samih grana i krševa u vodi. Upravo tamo gdje leptiri i kašike ne mogu ništa da urade.

Najbolja varalica ove sezone

Nisam štukaroš, ali sam zadovoljan kako je protekla ova jesen. Neplanirano sam se ove godine posvetio upravo štuki koju sam i ranije pecao na ovoj rječici, ali ne ovoliko kao ove godine. Ova rječica nema potencijal kao što je imala nekada, mada zna prijatno da iznenadi i podari lijepih ulova.

Tekst i slike: V. R.

Bistro!

Kašika od viljuške

Prije izvjesnog vremena sam pravio kašikicu za varaličarenje klena od najobičnije male kašike za kafu. Tačnije od drške. U jednom momentu mi je došla ideja da napravim sličnu varalicu, istim principom samo malo veću.  Evo kako sam to uradio korak po korak.

SLIKA 1 - Za razliku od prošlog puta kada sam koristio kafenu kašikicu, ovaj put sam koristio viljušku za kolače. Odabrao sam je jer je na dršci imala već iscrtane šare i učinila mi se kao dobra ideja za varalicu.

SLIKA 2 - Brusilicom sam odrezao kraj drške dug 4,5 centimetra. Namjena mi je bila da napravim kašiku koja nije ni premala ni prevelika za klena i štuku na vodi na kojoj pecam. Potom sam stolnom brusilicom zaoblio jedan kraj da izgleda identično kao i drugi.

SLIKA 3 - Onda sam bušilicom promjera 1,5 mm probušio dvije rupe što je bliže moguće krajevima.

SLIKA 4 – Dodao sam na varalicu sve šta treba. Radi lakšeg kačenja varalice stavio sam alke na oba kraja, mada neke kašike to nemaju. Na kraj koji je bio rep viljuške i koji je za koju nijansu širi od suprotnog kraja sam stavio trokuku odgovarajuće veličine. Kićanku sam imao u planu pod obavezno da stavim. Napravio sam je od obične crvene vune za pletenje. Naravno, ne treba pretjerati sa količinom vune jer to guši rad varalice. 

Nedugo nakon pravljenja imao sam priliku i da isprobam varalicu na vodi. Nije imala rad kao mnoge druge kašike, ali sasvim dovoljno. Imao sam na nju nekoliko sitnih štuka i lijepu štuku u mjeri koja je udarila na samoj površini vode.

Ne mora na varalici pisati ime poznatog brenda da bi bila lovna.  Isto važi i za ostali pribor. Od najobičnijeg komada escajga sam uz malo volje i kreativnosti napravio varalicu. Nije savršena, ali može da posluži. Što je meni drago, lovna je. Pa tako bih i ostalim kolegama preporučio da budu kreativni i da sebi naprave nešto slično ili da osmisle nešto novo, nećete se pokajati.

Tekst i slike: V.R.

Bistro!

Doba metala - lov klena kašikama

Konačno sam dočekao i ovo ljeto da mogu ozibiljnije da krenem sa varaličarenjem klena gaženjem kroz vodu, ali pitanje je da li se ovo uopšte može nazvati ljetom. Od sredine juna ne pamtim da je pet dana za redom bilo sunčano. Na svako malo je padala kiša. Kratki, ali jaki pljuskovi su dovoljni  da poremete vodostaj, zamute vodu i time pokvare sve preduslove za ribolov. Ribolov je bio jedino moguć u kratkim vremenskim razmacima između obaveza kojih je, kako ljeto odmiče, sve više i više.

Kad spomenemo varaličarenje klena, prva pomisao su nam vobleri i leptiri. I ja lično sam prvenstveno ljubitelj varaličarenja klena na voblere. Međutim, manje korištene, ali efikasne varke za lov klena su i kašike, koje u određenim sitacijama znaju biti ubitačne. Upravo ljeto je najbolje doba godine za lov klena kašikama.

KOJE KAŠIKE?

Naravno, pod terminom ''kašika'' ne misli se na one velike, teške za lov štuke ili soma, mada krupnom glavonji ni to nije problem zgutati. Već na male kašike veličine do 5 cm i težine najviše desetak grama (za lov na malim rijekama).

Odabir prave kašike zavisi od mjesta. Za mjesta male širine i dubine, kašike što manje širine i veličine su poželjne. Manje plljuskaju pri padu u vodi i na takvim mjestima se lakše vode.  Dublja i mirnija mjesta po nekom nepisanom pravilu kriju krupne klenove, stoga poželjna je i veća varalica tj. one standardne, široke kašike.

Moje mišljenje je da u ovom slučaju ne lovi dekor varalice nego njen rad. Lično najviše koristim ''srebrne'' i ''zlatne'', iako mi ni one sa dekorima nisu strane.

VOĐENJE

Šta se tiče vođenja kašike tu nema nikakve nauke. Dovoljno je samo okretanje ručice jer kašika ima svoj specifični rad. U određenim situacijama vodim je uz povremeno usporavanje vođenja, šta zna biti često presudno. Na primjer u uslovima slabije vidljivosti u vodi ili kada klenovi promašuju varalice često.

Na plitkim mjestima sa bržim protokom vode korištenje što užih kašika je veoma bitno.  Zbog male dubine mjesta često se dešava da kašike isplivavaju na površinu. Iz tog razloga najbolji zabačaj je zabačaj uzvodno.

Prilikom zabacivanja na dublja mjesta, malo sačekam da kašika potone pa tek onda počinjem sa vođenjem. Uglavnom prvo počinjem sa pretaživanjem donjeg sloja vode jer najčešće su krupni klenovi tu. Površinski sloj vode pretražujem tako što odmah prilikom pada varalice u vodu počinjem sa motanjem, kao u plitkoj vodi.

BREND

Kašika je običan komad metala sa trokukom. Ne mora na njoj pisati ime neke poznate marke da bi bila lovna. Malo poznatije kašike sa kojima imam pozitivna iskustva su Lav MD od sedam grama. Ako niste u mogućnosti kupiti možete kao i ja, napraviti sami sebi. Iskoristio sam dršku od kašike za kafu. Odrežao sam 2,5 cm, dodao rupe, alku, trokuku i to je to. Vrlo jednostavna varka, odličnog rada i veoma lovna što možete vidjeti u video klipu:

PRIBOR

Ovaj vid ribolova klena možete primjeniti i na većim rijekama ili jezerima, i tu možete koristiti štapove težine bacanja do 40 grama, što je otprilike neka maksimala šta se tiče klena. Pošto ja pecam na malom vodotoku, na klena uglavnom u ovom periodu idem ultra-lajt pristupom.  Štapovi koje korstim su Daiwa Exceler 225cm t.b. 1-9g i D.A.M. Effzett Meth 180cm t.b. 1-5g, a mašinica je Okuma Ceymar C-30.

Tekst i slike: V.R.

Bistro!

Joca wobblers - Biberče

Posjedujem popriličan broj varalica za klena. Neke od njih nikada nisam ni zabacio, stoga sam ove godine odlučio malo da smanjim kupovinu voblera za klena. No kada sam vidio objavu jednog kolege u kojoj je prodavao svoje voblere koje je sam napravio, jednostavno nisam mogao da odolim i ne kupim par komada. Dogovor je pao u dvije riječi, i već za pet dana varke su bile kod mene spremne za probu. No prije svega evo nekih osnovnih informacija o vobleru.

Biberče je tonući vobler dug 2,7 cm, težak 4 grama, namjenjen prvenstevno varaličarenju klena, ali i drugih grabljivica (bandar, bucov, štuka). Biberče je izrađeno od balze i dolazi u dekorima GREEN, BLACK, PERCH, SFC, BLUE. Njegov konstruktor je mladi kolega ribolovac Jovan Lepenac.

Biberče je svoje krštenje doživjelo na jednoj manjoj rijeci, ne na onoj na kojoj inače pecam iz razloga što mi je ova bila nepoznata pa sam htio da malo da je istražim i upoznam. Zbog svoje relativno male širine i dubine, nisam ništa ulovio sem jedne pliske. Ipak sam se vratio na uobičajene terene. I tu sam ulovio oko desetak klenova raznih veličina. Za prvo pecanje odlično. Sutradan sam odlučio da ponovim, ali na meni bližim terenima. Ovo pecanje je bilo izvanredno. Palo je i nekoliko krupnih komada.

Dekori – vobler dolazi u svega pet originalnih dekora: GREEN, BLACK, BLUE, PERCH i SFC. Nije mnogo, ali dovoljno za jednog klenaroša. GREEN sa svojom prirodnom bojom je naprosto neodoljiv za klenove svih veličina, dok će SFC i PERCH sigurno dati ponekog u blago zamućenoj vodi. Vobleri takođe dolaze sa folijom koja isijava na sunčanom vremenu, što je jedan plus.

Dizajn – većina voblera za klena dolaze u vidu kruškica sa širokim bokovima. Biberče je takoreći, pljosnato, male širine. Jednostavno originalno.

Vibracija je izuzetno jaka. Čak i pri najsporijem vođenju se osjeti na štapu. A svaki iole ozbiljniji klenaroš zna koliko ona znači u varaličarenju klena.

Biberče je tonući vobler, ali ono šta sam ja primjetio jeste da za razliku od drugih tonućih voblera tone mnogo brže. Ovo može biti velika prednost dubljim virovima sa bržim protokom vode. Jedan veliki plus i za to.

Njegovih 27 milimetara dužine je dovoljno da se provuče kroz najpliće prelive gdje standardne kruškice ne bi mogle skoro ništa da urade. Dovoljno mali, ali i dovoljno velik za veće dubine.

Biberče ne dolazi sa zvečkom šta je prednost u plitkoj vodi i za razliku od mnogih ima samo jednu trokraku udicu. Još dva plusa.

Prvenstvena namjena mu je ultra-lajt pecanje. Zbog svoje težine moguće ga je odlično zabacivati i štapovima težine bacanja do 30 grama.

Eh, nakon svih tih prednosti valja nabrojati i mane. Samo ima jedan problem. Biberče nema mane, bar što se mene tiče.

I na kraju generalni zaključak. Biberče je jedan od najuniverzalnijih voblera za klena koje sam do sada koristio. Može da pokrije sve situacije na vodi. Ovo je jedna varalica koju svaki klenaroš treba da ima u kutiji. Mislim da nakon što sam probao Biberče da pola varki u kutijama neću nikad više zabacivati. Da naručite Biberče obratite se porukom lično njegovom konstruktoru Jovan Lepenac.

Tekst: Vojo Romić

Slike: Vojo Romić i Jovan Lepenac

Bistro!

  

Plotice iz donjeg toka Vrbasa

Odrastao sam pecajući na jednom malom vodotoku, tako da i nisam prevelik ljubitelj pecanja na velikim rijekama. Prvenstveno je razlog to što nisam u mogućnosti da idem sa nekim. No kad sam u mogućnosti, uvijek iskoristim priliku da odem na Vrbas ili Savu koji su tek nekoliko kilometara udaljeni od mene. U proljetnom periodu trudim se da koliko toliko izađem da pecam jednu plovkarošima najatraktivniju ribu – ploticu. Plotica u donjem toku Vrbasa predstavlja jednu od najbrojnijih ribljih populacija, tako da mnogi ovdašnji pecaroši ne ispuštaju priliku da idu upravo na nju.

Jedno od mnogobrojnih mjesta

PRIBOR: Klasičan plovkaroški pristup bijeloj ribi podrazumijeva lagane bolonjeze, najlone 0,10-0,12mm i udice veličine 12-16... na donjem toku Vrbasa ne. Možda na pojedinim mjestima, ali na velikoj većini toka ne. Ovdje se peca sa krutim teleskopim dužine do četiri metra i najlonima debljine 0,25mm do čak 0,30mm. Zašto ovako robusno? Na brzom vrbaskom toku prepunom prepreka nema ni mjesta ni vremena za zamaranje ribe. Još da napomenem da se peca sa obala koje znaju biti visoke i po četiri metra.

Mamci

MJESTO: Kad sam prvi put išao sa jednim kolegom da pecamo plotice i kada smo stigli na mjesto, bio sam u fazonu „A gdje je mjesto? Kad ćemo stići?“ Stajali smo na skoro vertikalnoj obali, a dolje je tekla jaka matica. To je to. To je bilo mjesto. Na donjem toku Vrbasa ovakva mjesta sa poderanim obalama nije teško naći. U ovom dijelu Vrbasa veoma je izraženi meandri koji nastaju fluvijalnom erozijom (vidi sliku). U podnožju tih strmih obala najčešće se zadržava plotica, a i ostala druga riba.

MAMAC: Za ribolov plotice se koristi samo jedan mamac. Bijela glista. Poslastica koju skoro sva bijela riba obožava. U mom kraju najčešće je korištena u ribolovu mrene i proljetnom ribolovu soma. Bijela glista se pronalazi u dubljem sloju oranica i zemlji pored rijeke. Najbolja je kada je što svježija i zato je mnogi ovdašnji ribolovci traže kada stignu na vodi ili neposredno prije dolaska. Za ovaj mamac najidealnija veličina udice je 8.

Krupne plotice se lijepo love u proljeće

RIBOLOV: Plotica je najaktivnija u ranim jutarnjim časovima, tada najviše njih i žuri da zauzme mjesto. Pri dolasku na vodu, obavezno se opskrbim većom količinom glisti. Rasklapam štapove na željenom mjestu i mamčim udicu glistama. Parčad glisti stavljam na udicu tako da izgleda kao snop. Zabacuje se uz samu obalu i štap se ostavlja po strani. Plovak će da kruži u mirnoj vodi uz samu obalu i tu će plotica da uzme. Lovi se na dubini od 2,5-3 metra otprilike. Prosječna lovna veličina plotice je oko 800 grama, ni dvokilašice nisu rijetkost. Upotreba meredova je nemoguća, tako da ostaje vam samo da se oslonite na jačinu najlona pri izvlačenju.

Tekst i slike: Vojo Romić

Bistro!

Krupan cverglan u rano proljeće

Obično ljudi pokušavaju da izbjegnu ovu napast, mada ima i onih koji rade upravo suprotno. Postoje tri vrste ljudi koji ciljano pecaju američkog somića iliti cverglana, terpana, klintona, manjova. Prvi, oni koji vole da ga jedu. Drugi, oni koji nemaju ili ne znaju ništa drugo da upecaju. I treći, oni kojima je stvarno dosadno.

ZAŠTO GA MNOGI MRZE?

Cverglani su ribe koje se kreću u jatima. Gdje upecamo jednog, tu su i ostali. Poznat je kao svaštojed među ribama naših voda, tako da nije rijetkost da nam u toku čitavnog pecanja on bude jedini ulov. Prosječan cverglan na našim vodama iznosi nekih desetak centimetara. Skoro svaki guta udice toliko duboko da bez vadilice ili kliješta je ribolov nemoguć. I naravno, ono po čemu je najomraženiji – bodlje. Iza škrga i na leđima im se nalazi po jedna bodlja čiji ubod zna da bude poprilično bolan.  I zamislite sad, na udicu vam dođe patuljasto somče veličine prsta, proguta udicu do guzice i još vas ubode u prst. I poslije njega još jedan i još jedan i još jedan....

Ja iskreno ne bih precizno mogao reći u koju kategoriju bih svrstao samog sebe. Najvjerovatnije u onu treću. U periodu ranog proljeća nije mnogo ribe aktivno pa se tradicionalno kao i svake godine odlučujem da pecam ove napasti koje su na stajaćim vodama koje postaju sve toplije, sve aktivniji. Iako je poznat kao riba najtoplijeg dijela godine, uz određene uslove uspješno se  može pecati i u ovom prevrtljivom periodu. I to oni krupni.

Za ribolov američkog somića u ovom periodu biram striktno stajaće vode, čiji su oni najčešći stanovnici. Za ribolov biram male, izolovane stajaćice sa zamuljenim dnom i relativno malom dubinom. Na primjer kao što su stara riječna korita ili kopovi šljunka.

Najbolji izbor za lov cverglana je plovkarenje. Lov cverglana ne zahtjeva neki prenapucan pribor poznatih marki, tako da nam je sasvim dovoljan teleskop do dug 3-4 metra. Najloni debljine 0,22-0,25mm, plovak nosivosti 3-4 grama i udice veličine 6-8.

Cverglani kao i njihovi veliki „rođaci“ (Silurus glanis) s povećanjem temperature vode počinju da se intenzivnije hrane, ali ipak ne možemo očekivati da ćemo ih se napecati u ovom periodu. Iz mojih zapažanja, tokom hladnijeg dijela godine aktivni su samo preko noći ili u rano jutro, dok su preko dana apsolutno nezainteresovani ma šta god im ponudili na udici. Stoga, najbolje doba dana za ribolov je rano jutro. Sisteme zabacujem u najdublje dijelove vode, posebno uz priobalje ako je moguće. Udica treba da bude što bliže dnu. Udarci su veoma pipljivi. Čim plovak počne da mrda, pustite ga neka zagrize pa onda vadite.

Najbolji mamci za lov krupnih „amerikanaca“ u rano proljeće jesu gliste. Mogu da posluže bilo koje. Crvene, ritske, bijele, kišne. U hladnijim danima crvene gliste će biti dobar izbor, a sa povećanjem temperature povećava se aktivnost i sitne bijele ribe pa ove i neće biti baš lovne. Najbolje od svih glisti, po mom izboru, su bijele. Žilave su, teško se skidaju, i što je bitno sitna riba ih izbjegava. Gliste najčešće kačim kao na slici, tako da visi. To cverglan obožava i takvo kačenje daje najbolje rezultate. Ponekad nakačim i čitav snop glisti, ili kao parče, ali rijetko.

Za kraj, obavezno nosite kliješta da vadite udice. Duboko gutanje udice je nemoguće izbjeći u ribolovu američkog somića. Svi mi kunemo i proklinjemo onog somića veličine prsta, ali kad na udici se nađe komad od 200 grama pa na više... eee to je već nešto.

Tekst i slike: Vojo Romić

Bistro!