Prije
izvjesnog vremena za nešto u kući mi je zatrebala perla. Tada sam se sjetio da
mogu iskoristiti i one koje se stavljaju na leptire za ribolov. Iskoristio sam
onu sa najjeftinijeg kojeg sam kupio jer je imao lošu žicu, a i nisam nikada ni
pecao na njega. Pošto je trebalo presjeći žicu da bi se došlo do perle, leptir
je nakon toga bio neupotrebljiv. Ali oblik njegovog krila mi je istog tog momenta dao ideju, tako
da sam to krilo sačuvao za ubuduće.
U
avgustu prošle godine, prebirajući po raznom priboru naišao sam na to krilo i
pošto sam imao viška vremena odlučio sam da ga pretvorim u varalicu, tačnije u
kašiku. Uzeo sam ga zajedno sa jednom ringlicom i trokukom i pravac radionica.
Sve što je bilo potrebno jeste malo ispraviti zadnji kraj čekićem da bi
varalica imala rad kao kašika. Ako to ne
uradimo varalica će se samo okretati oko svoje ose. I kao takva je lovna, ali
promašaji ribe su vrlo česti. 
Nakon
ispravljanja, potrebno je bušilicom probušiti što manju rupu i što bliže kraju.
Potom po potrebi na stolnoj brusilici skinuti još metala da bi se lakše stavila
ringlica. Ponavljam, po potrebi. Kada se stave ringlica i trokuka, posao je
gotov. Od jeftinog leptira do ultra-lajt kašičice za manje od pet minuta.
Kako
to već biva, skoro sve svoje rukotvorine isprobavam istog dana kada ih
napravim. Popodne toga dana sam bio na terenima na kojima najčešće ljeti pecam
klena. Prve probe su se pokazale izuzetno dobre. Kašičica je imala odličan rad
i prilikom tonjenja je izgledalo kao da leluja u vodi. Vrlo je lagana, ali
uprkos tome se odlično zabacuje štapom težine bacanja 1-9 grama. Pored toga je
i bila iznenađujuće lovna. Osamnaest klenova, šest grgeča i jedan protfiš su
sasvim solidan rezultat za običan komad metala sa trokukom. Međutim, na moju
žalost, varalica je ostala u ustima štuke već nakon par sati pecanja.
Gubitak
me nije obeshrabrio, a efikasnost ove varalice me još više nagnala da ih
napravim sebi još. U što kraćem roku sam otišao u prodavnicu u kojoj sam zadnji
put kupio taj leptir i kupio ih još par po cijeni od svega 90 pfeninga (oko 50
dinara) po komadu. U tren oka sam ih pretvorio u kašičice i već narednih dana
sam nastavio da ostvarujem lijepe ulove. Mahom se pecao klen, koji je udarao na
skoro svim mjestima, od plitkog do dubokog. A pored njega se takođe odlično
pecao grgeč, poneki rijetki protfiš i sitan bucov. Ako imate viška vremena i
materijala preporučio bih vam da napravite nešto slično za predstojeću sezonu.
Ulovi na sopstvene rukotvorine uvijek imaju posebnu čar.
Tekst
i slike: V. R.
Bistro!
