Obično ljudi pokušavaju da izbjegnu ovu napast, mada ima i
onih koji rade upravo suprotno. Postoje tri vrste ljudi koji ciljano pecaju američkog somića iliti
cverglana, terpana, klintona, manjova. Prvi, oni koji vole da ga jedu. Drugi,
oni koji nemaju ili ne znaju ništa drugo da upecaju. I treći, oni kojima je
stvarno dosadno.
ZAŠTO GA MNOGI MRZE?
Cverglani
su ribe koje se kreću u jatima. Gdje upecamo jednog, tu su i ostali. Poznat je
kao svaštojed među ribama naših voda, tako da nije rijetkost da nam u toku
čitavnog pecanja on bude jedini ulov. Prosječan cverglan na našim vodama iznosi
nekih desetak centimetara. Skoro svaki guta udice toliko duboko da bez vadilice
ili kliješta je ribolov nemoguć. I naravno, ono po čemu je najomraženiji –
bodlje. Iza škrga i na leđima im se nalazi po jedna bodlja čiji ubod zna da
bude poprilično bolan. I zamislite sad,
na udicu vam dođe patuljasto somče veličine prsta, proguta udicu do guzice i
još vas ubode u prst. I poslije njega još jedan i još jedan i još jedan....
Ja
iskreno ne bih precizno mogao reći u koju kategoriju bih svrstao samog sebe.
Najvjerovatnije u onu treću. U periodu ranog proljeća nije mnogo ribe aktivno
pa se tradicionalno kao i svake godine odlučujem da pecam ove napasti koje su
na stajaćim vodama koje postaju sve toplije, sve aktivniji. Iako je poznat kao
riba najtoplijeg dijela godine, uz određene uslove uspješno se može pecati i u ovom prevrtljivom periodu. I
to oni krupni.
Za
ribolov američkog somića u ovom periodu biram striktno stajaće vode, čiji su
oni najčešći stanovnici. Za ribolov biram male, izolovane stajaćice sa
zamuljenim dnom i relativno malom dubinom. Na primjer kao što su stara riječna
korita ili kopovi šljunka.
Najbolji
izbor za lov cverglana je plovkarenje. Lov cverglana ne zahtjeva neki
prenapucan pribor poznatih marki, tako da nam je sasvim dovoljan teleskop do
dug 3-4 metra. Najloni debljine 0,22-0,25mm, plovak nosivosti 3-4 grama i udice
veličine 6-8.
Cverglani
kao i njihovi veliki „rođaci“ (Silurus glanis) s povećanjem temperature vode
počinju da se intenzivnije hrane, ali ipak ne možemo očekivati da ćemo ih se
napecati u ovom periodu. Iz mojih zapažanja, tokom hladnijeg dijela godine
aktivni su samo preko noći ili u rano jutro, dok su preko dana apsolutno
nezainteresovani ma šta god im ponudili na udici. Stoga, najbolje doba dana za
ribolov je rano jutro. Sisteme zabacujem u najdublje dijelove vode, posebno uz
priobalje ako je moguće. Udica treba da bude što bliže dnu. Udarci su veoma
pipljivi. Čim plovak počne da mrda, pustite ga neka zagrize pa onda vadite. 
Najbolji
mamci za lov krupnih „amerikanaca“ u rano proljeće jesu gliste. Mogu da posluže
bilo koje. Crvene, ritske, bijele, kišne. U hladnijim danima crvene gliste će
biti dobar izbor, a sa povećanjem temperature povećava se aktivnost i sitne
bijele ribe pa ove i neće biti baš lovne. Najbolje od svih glisti, po mom
izboru, su bijele. Žilave su, teško se skidaju, i što je bitno sitna riba ih
izbjegava. Gliste najčešće kačim kao na slici, tako da visi. To cverglan
obožava i takvo kačenje daje najbolje rezultate. Ponekad nakačim i čitav snop
glisti, ili kao parče, ali rijetko.
Za
kraj, obavezno nosite kliješta da vadite udice. Duboko gutanje udice je
nemoguće izbjeći u ribolovu američkog somića. Svi mi kunemo i proklinjemo onog
somića veličine prsta, ali kad na udici se nađe komad od 200 grama pa na
više... eee to je već nešto.
Tekst i slike: Vojo Romić
Bistro!
