Crvenperka (Scardinius erythrophthalmus) je slatkovodna riba
iz porodice ciprinida. Najčešće naseljava velike reke i jezera, a može se naći
u barama, kanalima i šljunkarama. Maksimalna dužina je 40 cm. Prosečna težina je do 500
grama, a primerci crvenperki teški preko dva kilograma su hibridi nastali
ukrštanjem sa drugim vrstama. Kao i većina ciprinida, mresti se u period od
aprila do juna.
Crvenperka je riba koja je svojom građom i izgledom veoma
slična bodorki. Od nje se razlikuje po boji peraja i očiju (kod bodorke su
peraja i oči narandžaste boje, a kod crvenperke su peraja crvena i oči su
tamnije žućkaste boje). Ali u pogledu navika, staništa i ishrane crvenperka i
bodorka se maltene ne razlikuju. U vodama u kojima živi bodorka, ima i
crvenperke, pa sam stoga odlučio da je tražim na stajaćoj vodi.
Do skoro sam verovao da je ciljani lov crvenperke na na
našim prostorima nemoguća misija. Donekle sam bio u pravu u vezi toga. Na našim
ribolovnim forumima i veb sajtovima jedva da se išta može naći o tome.
Crvenperka je riba koja se kod nas lovi slučajno prilikom lova drugih riba na
crve, gliste, hleb, šećerac i druge mamce. No, ja sam odlučio da dokažem da se
uprkos tome ova riba može ciljano loviti i na našim vodama. Stoga sam odgovore
na pitanja “kada”, “kako”, “na šta” odlučio potražiti kod onih koji uspešno
love crvenperku - na britanskim veb sajtovima. Posetio sam nekoliko stranica
koje daju savete kako loviti crvenperku i svaka stranica ima različite načine u
vezi toga, ali svi se slažu u vezi jednoga – kastera i mleka u prahu.
Najbolje doba godine za ribolov ove vrste je svakako leto,
ali nećemo loše proći ni u u toplim jesenjim ili proletnim danima. Crvenperka
se najuspešnije lovi klasičnim plovkarenjem, a isto uspešna, ali manje efikasna
tehnika za lov je fider. Sistem treba da se sastoji od plovčića maksimalno do 1
gram težine, osnovnog najlona 0,16 mm predveza 0,12 mm i udica veličine od 10
do 14. Sistem mora da bude lagan a istovremeno dovoljno težak da se brže
probije kroz površinski sloj vode u kome boravi razna sitna riba. Štapovi
takođe treba da budu lagani. Poželjan je bolonjez male težine bacanja, a ni meč
štap ne bi bio na odmet, a ako se ne zabacuje daleko ni petljaš ne bi bio loša
odluka.
Primama u ovom slučaju i nije neka nauka. Možemo uzeti neku
kupovnu, no ja sam se ipak odlučio za “domaću” varijantu.
Udicu sam namamčio sam jednim živim crvićem i jednim kasterom. Prvih desetak
minuta se ništa nije izdešavalo i to me malo čudilo. Onda je odjednom riba
“legla” na hranu. Ulovio sam crvenperku od desetak centimetara. Posle nje sam
ulovio još nekoliko sličnih. Bodorke su se u toku celog pecanja nisu javljale,
šta je i bio cilj.
Bitna stvar, a koju nisam naveo je činjenica da se crvenperka u veče
agresivnije hrani, šta se i pokazalo kroz niz izlazaka. Sve u svemu, lepi ulovi
uz prijatno vreme na mojoj omiljenoj vodi.
Tekst i slike: Vojo
Romić
Bistro!