Jesenje potočne štuke

Rječica na kojoj inače pecam je duga oko trideset kilometara i na prvi pogled je tipična mala rijeka na kojoj se peca klen, šta i jeste tako. Međutim, pored klena koji je ovdje najzastupljenija riba i najčešće se ciljano lovi, u samom donjem toku boravi i izvjesna populacija štuke. Nije nešto naročito bogato štukom, ali dovoljno da se može ciljano pecati. Štuku sam ovdje pecao povremeno prethodnih godina, ali ove godine odnosno jeseni sam ih upecao više nego svih prethodnih sezona zajedno. Da li je ona doživjela ekspanziju ili sam ja imao ozbiljniji pristup, to će ostati misterija.

GDJE?

Prvi teren

Na ovoj rječici postoje dvije vrste terena na kojima se može pecati štuka. Jedan je teren sa dubokim virovima, nepristupačnom obalom i potopljenim panjevima i granama. Tipično klenaroški. U ovom dijelu štuke ima maltene ispod svake grane u svakom plićaku. Ali po nekom nepisanom pravilu, dublje mjesto daje veće ribe, što se i pokazalo u toku sezone.  Najbolja i najizdašnija mjesta su na naglim prelazima dubina pod samom obalom.

Drugi teren

Drugi teren je čista suprotnost od prvog, a nalaze se samo koji kilometar udaljeni jedan od drugog. Obale su utvđene kamenom i nema ni jednog jedinog drveta. Priobalni pojas u vodi s godinama sve više i više obrasta u vodenu vegetaciju, a na nekim mjestima se pojavio i rogoz. Ovo više daje dojam da se radi o nekom ravničarskom kanalu. Za razliku od prvog terena gdje štuka vreba iza grana i panjeva, ovdje se štuka nalazi u samoj travi. Najbolje se peca u rupama u travi pri samoj obali i prazninama između pojaseva trave koji znaju biti i na sredini.

KADA?

Dobri uslovi za ribolov su preduslov dobrim ulovima. Tako su i meteorološki uslovi jedan od bitnih faktora u lovu štuke. U doba velikih vrućina mahom se javlja sitna štuka, mada nisam ju često ni pecao ciljano. Period kada sam najintenzivnije pecao štuku ove jeseni je od kad je temperatura pala za desetak stepeni, znači od kalendarskog početka jeseni pa sve do kraja oktobra. Nije bilo ni prehladno ni pretoplo.

U periodima sunčanog vremena štuka se javlja od jutra do podneva i pred mrak. Najudarniji termini su kada vlada jutarnja magla. Kada je vrijeme oblačno štuka se sporadično lovi tokom čitavog dana.

Vodostaj i bistrina vode su bili ključne uloge u uspješnom ribolovu ove sezone. Za razliku od ljeta kada je kiša padala skoro svaki treći dan, ova jesen je bila izrazito sušna i vodostaji su bili najniži u toku čitave godine, što mi je i nekako išlo na ruku. Štuka po mojim zapažanjima ne podnosi promjene vodostaja, pogotovo ne nagle, a ova sušna jesen je uveliko pomogla u tome.

Štuka upecana na kašiku ručne izrade

Na bistrinu vode bi trebalo staviti poseban akcenat. Ono šta se svake godine dešava na ovoj rječici je da se u jesen voda izgubi boju. Od smeđkaste, blago zamuljenje poprimi tamnu providnu boju. Na jedan metar dubine sve je vidljivo na dnu. Ovo se dešava samo u periodu jeseni, a sa ozbiljnim zahlađenjem i mrazevima voda poprima blagu modrozelenu boju. Iako u ovome periodu nije bilo kiše, na rječici su izvođeni radovi, što je zamućivalo vodu i štuka se u tim danima slabo reagovala na ponuđene mamce.

U maglovitim jutrima su bile naročito aktivne

PRIBOR? MAMCI?

Ok, mislim da pribor u mom slučaju i nije toliko bitan. Zbog veličine vodotoka štuku bih mogao pecati i ultra-lajt tehnikom, mada nisam htio zbog nekih stvari. Odlučio sam se za svoj Haibo Osprey Gold t.b. 10-45 grama, dužine 210 cm.  Sasvim dovoljno za ovako malu rijeku i štuke koje u njoj borave. Između mašinica sam se dvoumio da li uzeti Okuma Pulzar PZ 30-a ili Okuma Ceymar C-30. Odluka je ipak pala na Pulzar. U početku sam koristio neki nepoznati najlon promjera 0,20mm pa sam kasnije prešao na Mikado Tsubame Fluo od 0,22mm. Iskreno da kažem sa ovakvim priborom definitivno ne bih išao na neke ozbiljne vode sa ozbiljnim ribama.

Kad neće leptir hoće silikon

Ako neko do sada nije shvatio, sve šta sam napisao tiče se varaličarenja štuke. Štuka je u mom kraju riba koja se najviše lovi varaličarenjem, a varalice koje su u najmasovnijoj upotrebi su leptiri.  Najviše štuke ove jeseni sam uprao dobijao na njih. Najbolje su mi se pokazali Mepps Aglia veličine 4 (zlatni), a ponekad i 3. Jedan jako jeftin, a izuzetno lovan leptir koji sam koristio je Robinson Gepard u veličini 2 i 3. Ova kopija Lusoxa mi je u više navrata donijela lijepe ribe, a nevjerovatno je jeftin. Originalno dolazi sa olovnom glavom za dalje zabačaje i veće dubine, međutim ja sam ovu olovnu glavu skinuo (može da se vrati opet) jer je kod mene obrnuta situacija. Na ovoj varalici postoji i crvena kićanka što je u nekim situacijama znalo biti presudno.

Od ostalog arsenala sam još bacao i kašike. Najlovnija kašika mi je bila jedna napravljena od drške viljuške (opisano u prethodnom tekstu). Načini vođenja leptira i kašika su u neku ruku veoma biti na ovako malom vodotoku. U suštini najbitnije je što duže voditi varalicu u zoni u kojoj štuka lovi. Kako to izvesti? Zabačaj nizvodno i što sporije vođenje varalice bez dodirivanja dna rijeke.  Prvo varalicama pretražujem priobalne zone, pa tek onda ostala mjesta. Štuke se ovdje ponekad ponašaju kao klenovi. U prvim zabačajima su najveće šanse za ulov, a kada ulovimo jednu nakon nje više se neće nijedna javiti. Ali nije pravilo.

Nezvani gost

Međutim, bilo je dana kada štuka apsolutno nije reagovala ni na leptir ni kašiku. Tada je silikon stupao na scenu. Mahom sam koristio bijele šedove od 6-7 cm koje sam imao od prije, sa otprilike pet grama otežanja.  Laganim kvrckanjem po dnu sam dobijao lijepe ribe u dubinama i oko samih grana i krševa u vodi. Upravo tamo gdje leptiri i kašike ne mogu ništa da urade.

Najbolja varalica ove sezone

Nisam štukaroš, ali sam zadovoljan kako je protekla ova jesen. Neplanirano sam se ove godine posvetio upravo štuki koju sam i ranije pecao na ovoj rječici, ali ne ovoliko kao ove godine. Ova rječica nema potencijal kao što je imala nekada, mada zna prijatno da iznenadi i podari lijepih ulova.

Tekst i slike: V. R.

Bistro!