Kašičice od leptira

Prije izvjesnog vremena za nešto u kući mi je zatrebala perla. Tada sam se sjetio da mogu iskoristiti i one koje se stavljaju na leptire za ribolov. Iskoristio sam onu sa najjeftinijeg kojeg sam kupio jer je imao lošu žicu, a i nisam nikada ni pecao na njega. Pošto je trebalo presjeći žicu da bi se došlo do perle, leptir je nakon toga bio neupotrebljiv. Ali oblik njegovog  krila mi je istog tog momenta dao ideju, tako da sam to krilo sačuvao za ubuduće.

U avgustu prošle godine, prebirajući po raznom priboru naišao sam na to krilo i pošto sam imao viška vremena odlučio sam da ga pretvorim u varalicu, tačnije u kašiku. Uzeo sam ga zajedno sa jednom ringlicom i trokukom i pravac radionica. Sve što je bilo potrebno jeste malo ispraviti zadnji kraj čekićem da bi varalica imala rad kao kašika.  Ako to ne uradimo varalica će se samo okretati oko svoje ose. I kao takva je lovna, ali promašaji ribe su vrlo česti.

Nakon ispravljanja, potrebno je bušilicom probušiti što manju rupu i što bliže kraju. Potom po potrebi na stolnoj brusilici skinuti još metala da bi se lakše stavila ringlica. Ponavljam, po potrebi. Kada se stave ringlica i trokuka, posao je gotov. Od jeftinog leptira do ultra-lajt kašičice za manje od pet minuta.

Kako to već biva, skoro sve svoje rukotvorine isprobavam istog dana kada ih napravim. Popodne toga dana sam bio na terenima na kojima najčešće ljeti pecam klena. Prve probe su se pokazale izuzetno dobre. Kašičica je imala odličan rad i prilikom tonjenja je izgledalo kao da leluja u vodi. Vrlo je lagana, ali uprkos tome se odlično zabacuje štapom težine bacanja 1-9 grama. Pored toga je i bila iznenađujuće lovna. Osamnaest klenova, šest grgeča i jedan protfiš su sasvim solidan rezultat za običan komad metala sa trokukom. Međutim, na moju žalost, varalica je ostala u ustima štuke već nakon par sati pecanja.

Gubitak me nije obeshrabrio, a efikasnost ove varalice me još više nagnala da ih napravim sebi još. U što kraćem roku sam otišao u prodavnicu u kojoj sam zadnji put kupio taj leptir i kupio ih još par po cijeni od svega 90 pfeninga (oko 50 dinara) po komadu. U tren oka sam ih pretvorio u kašičice i već narednih dana sam nastavio da ostvarujem lijepe ulove. Mahom se pecao klen, koji je udarao na skoro svim mjestima, od plitkog do dubokog. A pored njega se takođe odlično pecao grgeč, poneki rijetki protfiš i sitan bucov. Ako imate viška vremena i materijala preporučio bih vam da napravite nešto slično za predstojeću sezonu. Ulovi na sopstvene rukotvorine uvijek imaju posebnu čar.

Tekst i slike: V. R.

Bistro!

Joca wobblers - Baby Biberče

Početkom proljeća 2018. godine, iz radionice Jovana Lepenca, izašao je model voblera zvani Biberče o kome sam ranije napisao tekst na ovom blogu. Ovaj 2,7 cm dug vobler prvobitno je izlazio u pet dekora, nedugo nakon njegovog izlaska u devet, malo kasnije u jedanaest, a do ovog mometa kada ovo pišem u četrnaest dekora. Međutim, nepunih godinu dana nakon njegovog izlaska, mladi a već vrsni majstor, izbacio je novi model – Baby Biberče. Već po izlasku sam poručio jednu kompletnu turu od 11 komada, koja mi je nedugo zatim i stigla. Kako to obično kod mene biva, ove varke sam već kroz par dana testirao na vodi.

PERFORMANS: Prve probe su pokazale da varalica ima izuzetno jaku vibraciju. Zbog toga vrlo uspješno mogu da se leruju uz obalu. To je posebno dobro u uslovima slabije vidljibosti ili slabe aktivnosti klena. Varke su tonuće, a ono šta sam primjetio jeste da malo sporije tonu nego model od 2,7 cm. U par navrata kada klenovi nisu bili raspoloženi za jurnjavu za varkom, laganim tvičkanjem sam ih provocirao na napad i imao sam uspjeha u tome. Osim klena, povremeno sam dobijao grgeče i sitne bucove. Zbog njegove veličine vrlo dobro se vodi čak i na mjestima sa malom širinom i dubinom.

IZGLED: Ovaj voblerčić  ima isti oblik tijela kao i njegov „stariji brat“, s time što je u veličini od 2,2 cm. Zato se i zove Baby Biberče. Trokuka se nalazi na trbuhu, malo bliže repa mada ja lično kod varalica sa jednom trokukom preferiram da ona bude na samom kraju.

Tri nova dekora

Dekor koji se radi po porudžbi

Kako sam i napisao gore, ove varalice trenutno dolaze u četrnaest redovnih dekora, a petnaesti se radi po porudžbi. Redovni dekori su: GREEN, BLUE, BLACK, SFC, GOLDFISH, YELLOW PERCH, WHITE PERCH, BROWN TROUT, RAINBOW TROUT, HOT TIGER, FIRE TIGER, SILVER, BLACK GOLD i DARK GREEN. Dekor koji se radi po porudžbi je PINK.

Vobleri se trenutno prave od lipe, a opremljeni su trokukama VMC 9651. Kao što sam naveo, dugi su 2,2 cm, a teški su 2,5 grama. Da bi ste ih poručili obratite se direktno njegovom konstruktoru na fejsbuk profil Jovan Lepenac, a za više informacija posjetite njegovu zvaničnu stranicu Joca wobblers.

Moj generalni zaključak: odličan balans cijene i kvaliteta. Ako pecate klena na malim vodama onda vam toplo preporučujem ove voblere.

Tekst: V. R.

Slike: Jovan Lepenac i V. R.

Bistro!

Martovski klenovi

Nekoliko uzastopnih dana sredinom marta vladalo je natprosječno toplo vrijeme za ovo doba godine, pa sam stoga odlučio da pokušam varaličariti klena na meni obližnjim terenima.

Inače najčešće u varaličarenje klena idem naveče, ali pošto sam imao obaveza odlučio sam prvi dan ići oko podneva. Nakon kraće vožnje, bicikl sam ostavio u šumi u blizini rijeke i krenuo put mjesta koje sam planio obići. Stigavši ubrzo na vodu, pomislio sam da bi mogli pasti prvi klenovi ove godine. Vrijeme je bilo prijatno toplo, a voda je izgledala obećavajuće.

Prvi ovogodišnji na varalicu

Ribolov sam počeo ispod jednog starog drvenog mosta, jednog od rijetkih preostalih ovakve vrste na ovoj rječici. Kao i obično, počeo sam prvo da bacam u najdublje dijelove vira, pa sam postepeno pretraživao i ostale dijelove. Tu sam imao par trzaja za koje nisam bio siguran da li su udarci ribe ili zapinjanje voblera za dno. Premjestio sam se malo uzvodno na jednu šljunkovitu plažu sa koje sam mogao da bacam uzvodno u mirnu duboku vodu ispod strmih obala. Kroz desetak zabačaja sam imao udarac, a nedugo zatim i ribu na štapu. Konačno, mislim se u sebi. Ova riba je nažalost spala, a to i nije čudno sa obzirom da je udarila pri samom padu voblera u vodu. Po borbi bih rekao da je bio klen oko pola kilograma. Malo mi je bilo krivo jer bi mi to bila prva riba u ovoj sezoni na varalicu, ali bio sam zadovoljan jer bar znam da su aktivni.

Nastavio sam sa pretraživanjem terena idući obalom nizvodno od gorepomenutog mosta. Ovi tereni ne izgledaju nešto naročito izdašno, mada znaju dati lijepih klenova. Već na prvoj poziciji koju sam obišao samo se upisao sa jednim klenom. Doduše sitnim, no bitan je upis. Nakon ovog klena imao sam još jednog. Bili su izuzetno aktivni, ali moram primjetiti da su vrlo pipljivo napadali varalice. Dosta puta su napadali, ali se nisu kačili i isto tako su samo pratili varalicu i okretali se od nje. Nastavio sam dalje istim tempom. Imao sam mnoštvo udaraca na ovim plitkim pozicijama, ali bez ribe. Tek kada sam došao do jednog mjesta sa dubljom i mirnijom vodom sam imao nekoliko riba. U povratku sam još jednom probao na mjestu odakle sam počeo ribolov i tu sam dobio dvije ribe.

Osam riba sveukupno, uz mnoštvo udaraca. Za početak sezone dobro. Ma šta dobro? Odlično u odnosu na prošle sezone. Kroz par dana bilo je najavljivano hladno vrijeme sa sniježnim padavinama pa sam odlučio da, ako to bude moguće, izađem na vodu još koji put. Prva prilika mi se ukazala već dva dana kasnije. U ovom izlasku se nisam nešto proslavio. Svega jednog klena sam upecao uz dva-tri udarca. Ali činjenica je da nisam ni pecao na terenima gdje sam bio prije dva dana i pecao sam ujutro. Naredni dan sam odlučio da organizujem svoje obaveze i izađem na vodu pošto je bio zadnji topao dan pred naglo zahlađenje. Na vodi sam bio oko pola 4 poslijepodne, na mjestima gdje sam bio i prvi dan. Imao sam vremena pa sam obišao više pozicija nego prošli put. Obišao sam i dio rijeke uzvodno odakle sam krenuo, gdje je inače obala više zarasla, ali su tereni dublji i često daju krupne ribe. Vladalo je prijatno i sunčano vrijeme s povremenim vjetrom. Klen je tog dana uzimao između tih intervala vjetra. Čim bi malo počeo da puše, riba bi stala. Ovaj ribolov sam završio pred mrak sa sedam upecanih klenova i mnoštvom napada, kao i prije par dana. Sva upecana riba tih dana je vraćana odmah po ulovu.

Pecao sam sa ulta lakim priborom. Koristio sam štap Iron Trout Spooner, od 213 cm, težine bacanja 0.5-7 g i mašinicu Shimano Sienna 1000FE. Ovaj komplet je kupljen u inostranstvu. Što se tiče varalica, koristio sam voblere Baby Biberče od konstruktora Jovana Lepenca. Ovaj vobler od 2,2 cm ima vrlo izraženu vibraciju što je po mom mišljenju veoma važno u proljećnom varaličarenju klena. Zbog bistre vode moj prvi izbor su bili prirodni dekori Biberčeta, kao npr. GREEN, BLUE, RAINBOW TROUT...

Sve u svemu, skroman početak sezone. Ovi lijepi topli proljećni dani su završili zahlađenjem i 30+ cm snijega. Nadam se da će naredni period donijeti toplije vrijeme za nastavak sezone.

Tekst i slike: V. R.

Bistro!

Jesenje potočne štuke

Rječica na kojoj inače pecam je duga oko trideset kilometara i na prvi pogled je tipična mala rijeka na kojoj se peca klen, šta i jeste tako. Međutim, pored klena koji je ovdje najzastupljenija riba i najčešće se ciljano lovi, u samom donjem toku boravi i izvjesna populacija štuke. Nije nešto naročito bogato štukom, ali dovoljno da se može ciljano pecati. Štuku sam ovdje pecao povremeno prethodnih godina, ali ove godine odnosno jeseni sam ih upecao više nego svih prethodnih sezona zajedno. Da li je ona doživjela ekspanziju ili sam ja imao ozbiljniji pristup, to će ostati misterija.

GDJE?

Prvi teren

Na ovoj rječici postoje dvije vrste terena na kojima se može pecati štuka. Jedan je teren sa dubokim virovima, nepristupačnom obalom i potopljenim panjevima i granama. Tipično klenaroški. U ovom dijelu štuke ima maltene ispod svake grane u svakom plićaku. Ali po nekom nepisanom pravilu, dublje mjesto daje veće ribe, što se i pokazalo u toku sezone.  Najbolja i najizdašnija mjesta su na naglim prelazima dubina pod samom obalom.

Drugi teren

Drugi teren je čista suprotnost od prvog, a nalaze se samo koji kilometar udaljeni jedan od drugog. Obale su utvđene kamenom i nema ni jednog jedinog drveta. Priobalni pojas u vodi s godinama sve više i više obrasta u vodenu vegetaciju, a na nekim mjestima se pojavio i rogoz. Ovo više daje dojam da se radi o nekom ravničarskom kanalu. Za razliku od prvog terena gdje štuka vreba iza grana i panjeva, ovdje se štuka nalazi u samoj travi. Najbolje se peca u rupama u travi pri samoj obali i prazninama između pojaseva trave koji znaju biti i na sredini.

KADA?

Dobri uslovi za ribolov su preduslov dobrim ulovima. Tako su i meteorološki uslovi jedan od bitnih faktora u lovu štuke. U doba velikih vrućina mahom se javlja sitna štuka, mada nisam ju često ni pecao ciljano. Period kada sam najintenzivnije pecao štuku ove jeseni je od kad je temperatura pala za desetak stepeni, znači od kalendarskog početka jeseni pa sve do kraja oktobra. Nije bilo ni prehladno ni pretoplo.

U periodima sunčanog vremena štuka se javlja od jutra do podneva i pred mrak. Najudarniji termini su kada vlada jutarnja magla. Kada je vrijeme oblačno štuka se sporadično lovi tokom čitavog dana.

Vodostaj i bistrina vode su bili ključne uloge u uspješnom ribolovu ove sezone. Za razliku od ljeta kada je kiša padala skoro svaki treći dan, ova jesen je bila izrazito sušna i vodostaji su bili najniži u toku čitave godine, što mi je i nekako išlo na ruku. Štuka po mojim zapažanjima ne podnosi promjene vodostaja, pogotovo ne nagle, a ova sušna jesen je uveliko pomogla u tome.

Štuka upecana na kašiku ručne izrade

Na bistrinu vode bi trebalo staviti poseban akcenat. Ono šta se svake godine dešava na ovoj rječici je da se u jesen voda izgubi boju. Od smeđkaste, blago zamuljenje poprimi tamnu providnu boju. Na jedan metar dubine sve je vidljivo na dnu. Ovo se dešava samo u periodu jeseni, a sa ozbiljnim zahlađenjem i mrazevima voda poprima blagu modrozelenu boju. Iako u ovome periodu nije bilo kiše, na rječici su izvođeni radovi, što je zamućivalo vodu i štuka se u tim danima slabo reagovala na ponuđene mamce.

U maglovitim jutrima su bile naročito aktivne

PRIBOR? MAMCI?

Ok, mislim da pribor u mom slučaju i nije toliko bitan. Zbog veličine vodotoka štuku bih mogao pecati i ultra-lajt tehnikom, mada nisam htio zbog nekih stvari. Odlučio sam se za svoj Haibo Osprey Gold t.b. 10-45 grama, dužine 210 cm.  Sasvim dovoljno za ovako malu rijeku i štuke koje u njoj borave. Između mašinica sam se dvoumio da li uzeti Okuma Pulzar PZ 30-a ili Okuma Ceymar C-30. Odluka je ipak pala na Pulzar. U početku sam koristio neki nepoznati najlon promjera 0,20mm pa sam kasnije prešao na Mikado Tsubame Fluo od 0,22mm. Iskreno da kažem sa ovakvim priborom definitivno ne bih išao na neke ozbiljne vode sa ozbiljnim ribama.

Kad neće leptir hoće silikon

Ako neko do sada nije shvatio, sve šta sam napisao tiče se varaličarenja štuke. Štuka je u mom kraju riba koja se najviše lovi varaličarenjem, a varalice koje su u najmasovnijoj upotrebi su leptiri.  Najviše štuke ove jeseni sam uprao dobijao na njih. Najbolje su mi se pokazali Mepps Aglia veličine 4 (zlatni), a ponekad i 3. Jedan jako jeftin, a izuzetno lovan leptir koji sam koristio je Robinson Gepard u veličini 2 i 3. Ova kopija Lusoxa mi je u više navrata donijela lijepe ribe, a nevjerovatno je jeftin. Originalno dolazi sa olovnom glavom za dalje zabačaje i veće dubine, međutim ja sam ovu olovnu glavu skinuo (može da se vrati opet) jer je kod mene obrnuta situacija. Na ovoj varalici postoji i crvena kićanka što je u nekim situacijama znalo biti presudno.

Od ostalog arsenala sam još bacao i kašike. Najlovnija kašika mi je bila jedna napravljena od drške viljuške (opisano u prethodnom tekstu). Načini vođenja leptira i kašika su u neku ruku veoma biti na ovako malom vodotoku. U suštini najbitnije je što duže voditi varalicu u zoni u kojoj štuka lovi. Kako to izvesti? Zabačaj nizvodno i što sporije vođenje varalice bez dodirivanja dna rijeke.  Prvo varalicama pretražujem priobalne zone, pa tek onda ostala mjesta. Štuke se ovdje ponekad ponašaju kao klenovi. U prvim zabačajima su najveće šanse za ulov, a kada ulovimo jednu nakon nje više se neće nijedna javiti. Ali nije pravilo.

Nezvani gost

Međutim, bilo je dana kada štuka apsolutno nije reagovala ni na leptir ni kašiku. Tada je silikon stupao na scenu. Mahom sam koristio bijele šedove od 6-7 cm koje sam imao od prije, sa otprilike pet grama otežanja.  Laganim kvrckanjem po dnu sam dobijao lijepe ribe u dubinama i oko samih grana i krševa u vodi. Upravo tamo gdje leptiri i kašike ne mogu ništa da urade.

Najbolja varalica ove sezone

Nisam štukaroš, ali sam zadovoljan kako je protekla ova jesen. Neplanirano sam se ove godine posvetio upravo štuki koju sam i ranije pecao na ovoj rječici, ali ne ovoliko kao ove godine. Ova rječica nema potencijal kao što je imala nekada, mada zna prijatno da iznenadi i podari lijepih ulova.

Tekst i slike: V. R.

Bistro!

Kašika od viljuške

Prije izvjesnog vremena sam pravio kašikicu za varaličarenje klena od najobičnije male kašike za kafu. Tačnije od drške. U jednom momentu mi je došla ideja da napravim sličnu varalicu, istim principom samo malo veću.  Evo kako sam to uradio korak po korak.

SLIKA 1 - Za razliku od prošlog puta kada sam koristio kafenu kašikicu, ovaj put sam koristio viljušku za kolače. Odabrao sam je jer je na dršci imala već iscrtane šare i učinila mi se kao dobra ideja za varalicu.

SLIKA 2 - Brusilicom sam odrezao kraj drške dug 4,5 centimetra. Namjena mi je bila da napravim kašiku koja nije ni premala ni prevelika za klena i štuku na vodi na kojoj pecam. Potom sam stolnom brusilicom zaoblio jedan kraj da izgleda identično kao i drugi.

SLIKA 3 - Onda sam bušilicom promjera 1,5 mm probušio dvije rupe što je bliže moguće krajevima.

SLIKA 4 – Dodao sam na varalicu sve šta treba. Radi lakšeg kačenja varalice stavio sam alke na oba kraja, mada neke kašike to nemaju. Na kraj koji je bio rep viljuške i koji je za koju nijansu širi od suprotnog kraja sam stavio trokuku odgovarajuće veličine. Kićanku sam imao u planu pod obavezno da stavim. Napravio sam je od obične crvene vune za pletenje. Naravno, ne treba pretjerati sa količinom vune jer to guši rad varalice. 

Nedugo nakon pravljenja imao sam priliku i da isprobam varalicu na vodi. Nije imala rad kao mnoge druge kašike, ali sasvim dovoljno. Imao sam na nju nekoliko sitnih štuka i lijepu štuku u mjeri koja je udarila na samoj površini vode.

Ne mora na varalici pisati ime poznatog brenda da bi bila lovna.  Isto važi i za ostali pribor. Od najobičnijeg komada escajga sam uz malo volje i kreativnosti napravio varalicu. Nije savršena, ali može da posluži. Što je meni drago, lovna je. Pa tako bih i ostalim kolegama preporučio da budu kreativni i da sebi naprave nešto slično ili da osmisle nešto novo, nećete se pokajati.

Tekst i slike: V.R.

Bistro!

Doba metala - lov klena kašikama

Konačno sam dočekao i ovo ljeto da mogu ozibiljnije da krenem sa varaličarenjem klena gaženjem kroz vodu, ali pitanje je da li se ovo uopšte može nazvati ljetom. Od sredine juna ne pamtim da je pet dana za redom bilo sunčano. Na svako malo je padala kiša. Kratki, ali jaki pljuskovi su dovoljni  da poremete vodostaj, zamute vodu i time pokvare sve preduslove za ribolov. Ribolov je bio jedino moguć u kratkim vremenskim razmacima između obaveza kojih je, kako ljeto odmiče, sve više i više.

Kad spomenemo varaličarenje klena, prva pomisao su nam vobleri i leptiri. I ja lično sam prvenstveno ljubitelj varaličarenja klena na voblere. Međutim, manje korištene, ali efikasne varke za lov klena su i kašike, koje u određenim sitacijama znaju biti ubitačne. Upravo ljeto je najbolje doba godine za lov klena kašikama.

KOJE KAŠIKE?

Naravno, pod terminom ''kašika'' ne misli se na one velike, teške za lov štuke ili soma, mada krupnom glavonji ni to nije problem zgutati. Već na male kašike veličine do 5 cm i težine najviše desetak grama (za lov na malim rijekama).

Odabir prave kašike zavisi od mjesta. Za mjesta male širine i dubine, kašike što manje širine i veličine su poželjne. Manje plljuskaju pri padu u vodi i na takvim mjestima se lakše vode.  Dublja i mirnija mjesta po nekom nepisanom pravilu kriju krupne klenove, stoga poželjna je i veća varalica tj. one standardne, široke kašike.

Moje mišljenje je da u ovom slučaju ne lovi dekor varalice nego njen rad. Lično najviše koristim ''srebrne'' i ''zlatne'', iako mi ni one sa dekorima nisu strane.

VOĐENJE

Šta se tiče vođenja kašike tu nema nikakve nauke. Dovoljno je samo okretanje ručice jer kašika ima svoj specifični rad. U određenim situacijama vodim je uz povremeno usporavanje vođenja, šta zna biti često presudno. Na primjer u uslovima slabije vidljivosti u vodi ili kada klenovi promašuju varalice često.

Na plitkim mjestima sa bržim protokom vode korištenje što užih kašika je veoma bitno.  Zbog male dubine mjesta često se dešava da kašike isplivavaju na površinu. Iz tog razloga najbolji zabačaj je zabačaj uzvodno.

Prilikom zabacivanja na dublja mjesta, malo sačekam da kašika potone pa tek onda počinjem sa vođenjem. Uglavnom prvo počinjem sa pretaživanjem donjeg sloja vode jer najčešće su krupni klenovi tu. Površinski sloj vode pretražujem tako što odmah prilikom pada varalice u vodu počinjem sa motanjem, kao u plitkoj vodi.

BREND

Kašika je običan komad metala sa trokukom. Ne mora na njoj pisati ime neke poznate marke da bi bila lovna. Malo poznatije kašike sa kojima imam pozitivna iskustva su Lav MD od sedam grama. Ako niste u mogućnosti kupiti možete kao i ja, napraviti sami sebi. Iskoristio sam dršku od kašike za kafu. Odrežao sam 2,5 cm, dodao rupe, alku, trokuku i to je to. Vrlo jednostavna varka, odličnog rada i veoma lovna što možete vidjeti u video klipu:

PRIBOR

Ovaj vid ribolova klena možete primjeniti i na većim rijekama ili jezerima, i tu možete koristiti štapove težine bacanja do 40 grama, što je otprilike neka maksimala šta se tiče klena. Pošto ja pecam na malom vodotoku, na klena uglavnom u ovom periodu idem ultra-lajt pristupom.  Štapovi koje korstim su Daiwa Exceler 225cm t.b. 1-9g i D.A.M. Effzett Meth 180cm t.b. 1-5g, a mašinica je Okuma Ceymar C-30.

Tekst i slike: V.R.

Bistro!

Joca wobblers - Biberče

Posjedujem popriličan broj varalica za klena. Neke od njih nikada nisam ni zabacio, stoga sam ove godine odlučio malo da smanjim kupovinu voblera za klena. No kada sam vidio objavu jednog kolege u kojoj je prodavao svoje voblere koje je sam napravio, jednostavno nisam mogao da odolim i ne kupim par komada. Dogovor je pao u dvije riječi, i već za pet dana varke su bile kod mene spremne za probu. No prije svega evo nekih osnovnih informacija o vobleru.

Biberče je tonući vobler dug 2,7 cm, težak 4 grama, namjenjen prvenstevno varaličarenju klena, ali i drugih grabljivica (bandar, bucov, štuka). Biberče je izrađeno od balze i dolazi u dekorima GREEN, BLACK, PERCH, SFC, BLUE. Njegov konstruktor je mladi kolega ribolovac Jovan Lepenac.

Biberče je svoje krštenje doživjelo na jednoj manjoj rijeci, ne na onoj na kojoj inače pecam iz razloga što mi je ova bila nepoznata pa sam htio da malo da je istražim i upoznam. Zbog svoje relativno male širine i dubine, nisam ništa ulovio sem jedne pliske. Ipak sam se vratio na uobičajene terene. I tu sam ulovio oko desetak klenova raznih veličina. Za prvo pecanje odlično. Sutradan sam odlučio da ponovim, ali na meni bližim terenima. Ovo pecanje je bilo izvanredno. Palo je i nekoliko krupnih komada.

Dekori – vobler dolazi u svega pet originalnih dekora: GREEN, BLACK, BLUE, PERCH i SFC. Nije mnogo, ali dovoljno za jednog klenaroša. GREEN sa svojom prirodnom bojom je naprosto neodoljiv za klenove svih veličina, dok će SFC i PERCH sigurno dati ponekog u blago zamućenoj vodi. Vobleri takođe dolaze sa folijom koja isijava na sunčanom vremenu, što je jedan plus.

Dizajn – većina voblera za klena dolaze u vidu kruškica sa širokim bokovima. Biberče je takoreći, pljosnato, male širine. Jednostavno originalno.

Vibracija je izuzetno jaka. Čak i pri najsporijem vođenju se osjeti na štapu. A svaki iole ozbiljniji klenaroš zna koliko ona znači u varaličarenju klena.

Biberče je tonući vobler, ali ono šta sam ja primjetio jeste da za razliku od drugih tonućih voblera tone mnogo brže. Ovo može biti velika prednost dubljim virovima sa bržim protokom vode. Jedan veliki plus i za to.

Njegovih 27 milimetara dužine je dovoljno da se provuče kroz najpliće prelive gdje standardne kruškice ne bi mogle skoro ništa da urade. Dovoljno mali, ali i dovoljno velik za veće dubine.

Biberče ne dolazi sa zvečkom šta je prednost u plitkoj vodi i za razliku od mnogih ima samo jednu trokraku udicu. Još dva plusa.

Prvenstvena namjena mu je ultra-lajt pecanje. Zbog svoje težine moguće ga je odlično zabacivati i štapovima težine bacanja do 30 grama.

Eh, nakon svih tih prednosti valja nabrojati i mane. Samo ima jedan problem. Biberče nema mane, bar što se mene tiče.

I na kraju generalni zaključak. Biberče je jedan od najuniverzalnijih voblera za klena koje sam do sada koristio. Može da pokrije sve situacije na vodi. Ovo je jedna varalica koju svaki klenaroš treba da ima u kutiji. Mislim da nakon što sam probao Biberče da pola varki u kutijama neću nikad više zabacivati. Da naručite Biberče obratite se porukom lično njegovom konstruktoru Jovan Lepenac.

Tekst: Vojo Romić

Slike: Vojo Romić i Jovan Lepenac

Bistro!